SVETI RED
Sveti red je sakrament po kojemu se u Crkvi do konca vremenâ nastavlja poslanje što ga je Krist povjerio apostolima: to je dakle sakrament apostolske službe. Ima tri stupnja: biskupstvo, prezbiterat i đakonat.
KKC 1536
Osim općeg svećeništva svih vjernika u Crkvi postoji i posebna služba, posebno svećeništvo koje nazivamo “ministerijalno svećeništvo” (naziv “ministerijalni” dolazi od latinske riječi koja znači “služenje”, “služba”). Ta se posebna služba u Crkvi povjerava sakramentom svetoga reda. Ovaj sakrament svetog reda ustanovio je Isus na posljednjoj večeri kad je nakon blagoslova kruha i vina rekao svojim učenicima: “Ovo činite meni na spomen”.
Crkva kao Božji narod, i kao zajednica onih koji vjeruju u Isusa Krista, ima i svoje predvoditelje koji su primili sveti red: papu, biskupe, svećenike i đakone. Sakrament svetoga reda Isus je utemeljio na Posljednjoj večeri kada je apostolima ostavio zadaću da slave euharistiju „Njemu na spomen“ (Lk 22,19). Na temelju Pisma znamo da je Isus dao svojim apostolima svećeničku vlast i milost za vršenje trostruke službe: pastirska služba (upravljanje zajednicom), proročka služba (propovijedanje i naučavanje) i svećenička služba (posvećenje – dijeljenje sakramenata).
Svećenik je u biti posrednik između Boga i čovjeka. On posreduje ljudima Božju blizinu i ljubav i Božju spasonosnu i pročišćujuću snagu. Svećenik ima mnogobrojne zadaće:
- pretvarati zemaljsko u božansko prinošenjem duhovnih žrtvi
- davati svjedočanstvo navješćujući velika Božja djela
- slaviti obrede
- štititi sveto u svijetu, uključujući i sveta mjesta i sveti prostor unutar ljudi
- čuvati oganj ljubavi da se u njegovu i u tuđim srcima ne ugasi ljubav
- otvoriti oči za Božju volju tumačeći je narodu
- posvećivati u put samoostvarenja pomažući ljudima da se preobraze i uniđu u tajnu Boga
- ljudima govoriti dobro prepoznavajući dobro u čovjeku i priopćujući Božju blizinu.
Sakrament reda posebnom milošću Duha Svetoga suobličuje ređenika s Kristom i čini ga Kristovim sredstvom u cilju služenja njegovoj Crkvi. Ređenje ga osposobljava da djeluje kao predstavnik Krista u njegovoj trostrukoj službi svećenika, proroka i kralja. To sudioništvo u Kristovoj službi, kao i kod krštenja i potvrde, podjeljuje se jednom zauvijek. I sakrament reda utiskuje neizbrisiv duhovni biljeg i ne može biti ponovljen niti može biti privremeno podijeljen.
Tko je valjano zaređen može samo iz opravdanih razloga, biti lišen obveza i službi vezanih uz ređenje ili mu može biti zabranjeno da ih vrši, ali ne može više postati laik u pravom smislu te riječi, jer biljeg utisnut po ređenju ostaje trajno. Poziv i poslanje primljeni na dan ređenja obilježavaju ga zauvijek. Budući da sam Krist djeluje i ostvaruje spasenje preko zaređenog službenika, nedostojnost službenika ne priječi Kristovo djelovanje.
Stupnjevi svetog reda
Đakoni, svećenici i biskupi jesu skupa nosioci ministerijalnoga svećeništva.
Jedan je dakle red a tri su stupnja u kojima se to svećeništvo očituje: episkopat (biskupstvo), prezbiterat (svećeništvo) i đakonat.
Đakoni su zaređeni za zadatke služenja u Crkvi. Služba je đakona svečano dijeliti krštenje, čuvati i dijeliti euharistiju, u ime Crkve prisustvovati ženidbi i blagoslivljati je, nositi popudbinu umirućima, čitati vjernicima Sveto pismo, poučavati i poticati narod, predvoditi bogoslužje i molitvu vjernika, dijeliti blagoslovine, voditi obred sprovoda i pokopa.. Stalnim đakonima mogu postati i oženjeni i neoženjeni muškarci. Oženjenim muškarcima zrele dobi (ne ispod 35 godina) đakonat se može podijeliti uz pristanak rimskog biskupa. Isti pristanak daje se i neoženjenim muškarcima, međutim, njih veže obveza celibata kroz cijeli život.
Svećenici od biskupa primaju dužnost za pojedinu župnu zajednicu ili za određenu crkvenu službu. Svećenik, za razliku od đakona, može dijeliti sakramenat pomirenja (ispovijed), bolesničko pomazanje, sakramenat potvrde (uz poseban biskupov dopust) i voditi sv. misu odnosno, posvećivati kruh i vino u Tijelo i Krv Kristovu.
Biskup prima puninu sakramenta reda koji ga uključuje u biskupski zbor. Biskupi, kao nasljednici apostola i članovi biskupskog zbora, imaju udio u apostolskoj odgovornosti i u poslanju cijele Crkve pod vlašću pape, nasljednika svetog Petra. Biskupu je vlastito podijeljivanje sakramenta sv. potvrde i ređenje kandidata za đakonat i prezbiterat.
Tko može primiti sakrament svetog reda?
Sakrament svetog reda mogu primiti krštene muške osobe koje su na to od Boga pozvane i od Crkve pripremljene. Za primanje svetog reda važno je da osoba nema nikakvu zapreku te da potpuno slobodno ulazi u sveti red. Svi zaređeni službenici, izuzevši stalne đakone, izabiru se redovito među neoženjenim vjernicima muškarcima koji imaju želju obdržavati celibat.
Sakrament reda podjeljuje se polaganjem ruku, nakon čega slijedi svečana posvetna molitva kojom se za ređenika od Boga traže milosti Duha Svetoga potrebne za njegovu službu. Ređenje utiskuje neizbrisiv sakramentalni biljeg.
Ako netko osjeća ili razmišlja o svećeničkom i/ili redovničkom pozivu, neka se javi svom svećeniku u župnom uredu. Tu će primiti potrebne informacije.
Molimo za duhovna zvanja, muška i ženska, dijecezanska i redovnička.
MOLITVA ZA DUHOVNA ZVANJA
Gospodine Isuse Kriste: Ti si rekao “Žetva je velika a radnika malo’.
Molite dakle Gospodara žetve da radnike pošalje u žetvu svoju.
Mi se odazivamo tvome pozivu i molimo te:
daj našoj Crkvi dovoljan broj svetih svećenika, redovnika i redovnica.
Probudi Gospodine u našim obiteljima nesebičnu ljubav za životom,
da naši roditelji s radošću primaju djecu,
koja će biti spremna staviti se u službu Crkvi i narodu.
Pomozi našim mladima da shvate veličinu tvoje ljubavi
te hrabro prihvate svećeničko ili redovničko zvanje koje im ti nudiš.
Marijo, Majko Crkve,
u velikoj potrebi duhovnih zvanja,
zagovaraj nas kod svog sina Isusa Krista,
našeg velikog svećenika. Amen.
Hvalevrijedno pročitati:
https://www.vjeraidjela.com/sakrament-svetog-reda