POTVRDA ILI KRIZMA
„Po sakramentu potvrde krštenici se još savršenije vežu uz Crkvu, obdaruju se posebnom jakošću Duha Svetoga te su tako obvezniji kao pravi Kristovi svjedoci da riječju i djelom šire i brane vjeru.“
(Katekizam Katoličke Crkve 1285)
Riječ potvrda dolazi od latinske riječi confirmatio ili od temeljnog glagola firmare što znači učvrstiti, ojačati. Zovemo ga također i krizma što dolazi od krizme tj. svetog ulja što ga biskup posvećuje na Veliki četvrtak (na prijepodnevnoj Misi posvete ulja), a njime se pomazuju krizmanici. Oni koji primaju ovaj sakrament nazivamo potvrđenici ili krizmanici. Trajni učinci ovog sakramenta jesu rast u Duhu, svjedočenje i branjenje vjere.
Potvrda, kao što i samo ime govori, je sakrament kojim osoba potvrđuje svoju vjeru i svoju pripadnost Crkvi. Krizmu obično podjeljuje biskup ili onaj koga biskup delegira.
Nažalost, u mnogim našim župama krizma je postala svečani rastanak s Crkvom. A upravo suprotno, primanjem krizme ili sv. Potvrde trebalo bi biti vrijeme istinskog svjedočenja i življenja vjere te opredijeljenosti za Isusa Krista.
Uvjeti krizmanja:
- da bi osoba mogla primiti krizmu, treba biti krštena
- u prijateljstvu s Bogom i ljudima (na duši ne smije imati (teškoga) grijeha, mora se ispovjediti)
- prethodno prikladno poučen o vjeri
- redovitost dolazaka na župni vjeronauk i sv. Misu
- Priručnik po kojemu se sprema za sv. Krizmu je: PRIMI PEČAT DARA DUHA SVETOGA (Biskupski Ordinarijat Mostar).
Obred krizmanja
Osoba prima Duha Svetoga u trenutku kada mu biskup kaže: „Ime, primi pečat dara Duha Svetoga“, nakon toga mu biskup na čelu posvećenim uljem utiskuje duhovni pečat, a sada već krizmanik odgovara: „Amen“.
Važan je i sam značaj katekumenskog ulja koji se još naziva i krizma. Od tuda dolazi i taj drugi popularan naziv za ovaj sakrament. Prema biblijskom i starodrevnom simbolizmu, pomazanje uljem obiluje brojnim značajkama. Ulje je znak obilja i radosti – osoba prima Duha Svetoga i potvrđuje vjeru te je to radostan trenutak. Isto tako pomazanik zrači ljepotom, zdravljem i snagom. Sva ta značenja možemo otkriti u sakramentalnom životu. Tim pomazanjem uljem krizmanik postaje zauvijek obilježen Božjom ljubavlju i svojim obećanjem da će živjeti po Božjem zakonu.
Krizmanika biskupu predstavlja kum/a. Poželjno je da to bude isti kum koji je prisustvovao i krštenju. Kum postaje pomoćnik, vodilja i uzor u kršćanskom životu krizmanika. Osim što će ta osoba krizmaniku biti osobni prijatelj na kojeg će se uvijek moći osloniti, mora se isticati uzornim kršćanskim životom i pomagati krizmaniku da uđe u svijet i društvo naučen što znači biti vjernik u konkretnim životnim prilikama i mora zadovoljavati određene uvjete:
Uvjeti koje kum/a mora ispunjavati:
– mora biti dovoljno zreo i svjestan primitka te vrlo važne zadaće,
– mora biti kršten, potvrđen i pričešćen te pripadati Katoličkoj Crkvi,
– crkveni zakoni ne smiju zabranjivati vršenje službe kumovanja.
Kum/a ne smije biti:
– onaj koji je rastavljen i ponovno civilno oženjen,
– koji živi u izvanbračnoj zajednici odnosno koji živi nevjenčano, sve dok ne sklopi sakrament ženidbe.
Hvalevrijedno pročitati: https://www.vjeraidjela.com/sakrament-potvrde